Web 2.0

Kat Ortland i ostali vrijedni ljudi sa Seomoz-a, pojačani imenima kao što su Brad Stone iz Newsweeka, Danny Sullivan sa Search Engine Watch-a i drugim priznatim stručnjacima recenzirali su ogroman broj Web 2.0 sajtova i izdvojili njih 300 raspoređenih u 38 kategorija. Svaki sajt je ocjenjivan po kriterijima usabilityija, socijalnog aspekta, korisnosti, interfacea, dizajna i naravno kvalitete sadržaja.
Sve se nalazi na posebnoj domeni - web2.0awards.org, a osim same liste i recenzija nagrađenih, može se pročitati i 21 interview sa pokretačima nagrađenih sajtova, perjanica Weba 2.0.

Tomislav.

Evo, kako sam obećao još na početku dok smo se dogovarali o otvaranju ovog bloga, napisat ću par tekstova sa pregledom nekih osnovnih koncepata Weba 2.0 da bi ljudi koji navrate na blog mogli saznati više o ovome o čemu pišemo i razgovaramo. Na Webu se vani o ovome puno piše i priča, ali na ovim našim prostorima nažalost i ne baš, ali zato smo tu mi da malo educiramo ljude o cijeloj ovoj stvari:) Inače, ovo je prvi od tri unosa o osnovnim konceptima koja ću objaviti, za većinu toga izvor je Oreillynet koji je začetnik cijele ove stvari i gdje je sve skupa najdetaljnije obrađeno.

Kako je krenulo ?

Klasična definicija pojma Weba 2.0 ne postoji, a nije niti potrebna. Kao što možete saznati ako se krenete raspitivati o Webu 2.0 naziv aludira na drugu fazu razvoja Weba, a termin je populariziran od strane spomenutih O’Reilly Medie i Media Live Internationala. Do sada su pod nazivom Web 2.0 održane i dvije konferencije u San Franciscu (listopad 2004 i 2005.) na kojima se raspravljalo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Weba i na kojima se stvorila podloga za hype za koji mnogi kažu da neodoljivo podsjeća na 1999. Hm, iako je to donekle istina, danas su stvari ipak puno drugačije nego te godine, ali kao što to obično sa buzzwordima biva, termin se proširio i doživio nebrojena citiranja u različitim kontekstima, pa su ga tako između ostalih i razni samozvani “gurui” počeli (zlo)upotrebljavati u cilju impresioniranja svojih klijenata, a bez pravog razumjevanja smisla koncepta Weba 2.0.

Umjesto da daju definicije, gore spomenuta ekipa koja je pokrenula priču o Webu 2.0, tijekom jednog brainstorminga formirala je niz primjera sa pogledima na razlike između koncepta Weba 1.0 i 2.0 i bacila ih na papir. Osim toga, Web 2.0 su pokušali i vizualizirati kroz tzv. “mapu mema”.

Web kao platforma, primjer: DoubleClick Vs. Google

Temeljna stvar koja se spominje kao okosnica 2.0 pogleda na Web je tretiranje Weba kao platforme. Zamah novog ciklusa događa se između ostalog i zbog razvoja Weba u jednu robusnu platformu koja je postala nešto poput otvorene slavine za inovacije i distribuciju sadržaja na različite uređaje i medije. Kako bi predočio razlike u tretiranju Weba kao platforme na “starom” i “novom” Webu Tim O’Reilly spominje primjere Netscape Vs. Google, DoubleClick vs. Overture i AdSense i Akamai vs. BitTorrent. Uzmimo primjer DoubleClicka, jednog od pionira u tretiranju Weba kao platforme, a koji je danas vrlo ograničen svojim poslovnim modelom. U 90-tima kada je je DoubleClickov poslovni model nastajao Web priča se vrtila prvenstveno oko publishinga, a ne oko sudjelovanja, koje se na Webu 2.0 smatra jednim od temeljnih pokretača i stvaraoca vrijednosti. Veličina i kvantiteta tada su bile najvažnije i stvaran je dojam da Internetom dominiraju isključivo top web sajtovi koje prati Media Metrix i ostale ad scoring kompanije.

“Glava i rep” ili Nije sve u centru

Kao rezultat takvog pristupa, DoubleClick je na svojoj web stranici ponosno isticao poruku “preko 2000 uspješnih implementacija”. Za razliku od toga, Googleov Adsense i Yahoo Search Marketing (nekada Overture) danas služe stotine tisuća pojedinačnih oglašivača, a njihov uspjeh leži upravo u dubljem razumjevanju platforme i uopće jednom drukčijem pogledu na stvari, u tome da se nisu koncentrirali samo na “centar zbivanja” što je slučaj sa DoubleClickom, nego iskorištavaju kolektivnu snagu ogromnog broja malih i srednjih siteova. Nadalje, DoubleClickove ponude zahtjevaju potpisivanje formalnih (prodajnih) ugovora, a tržište im je limitirano na nekoliko tisuća najvećih web siteova. Za razliku od njih, Google i Overture su našli način da oglase dostave na praktički svaku web stranicu. Da stvari budu zanimljivije, izbjegnuti su oglašivački formati koji su dugo forsirani od strane izdavača i agencija, a to su banneri i pop-upovi u korist nenametljivih, kontekstualnih i za samog korisnika puno relevantnijih tekst oglasa.

Geekovi, poslovnjaci, marketeri, novinari… - pogled na platformu

Ako se malo odmaknemo od ovih usporedbi sa O’Reilly Medie i proširimo priču o Webu kao platformi, citirat ću jednog autora koji je stvari posložio otprilike ovako: Za geekove Web je platforma za razvoj software-a, za kompanije Web je platforma za posao; za marketere Web je platforma za komunikaciju; za novinare Web je platforma za nove medije…itd. Sve to jednostavno ne ide jedno bez drugog i najveće kočnice Web 2.0 i bilo kakvih drugih projekata mogu nastati upravo zbog temeljnog nerazumjevanja i loše suradnje između svih prirodnih karika u (stvaralačkom) lancu i iskorištavanju Weba kao platforme. Na sreću, iz pucanja balona 1.0 izvučene su mnoge pouke i sada su sazrele mogućnosti da se stvore puno ozbiljniji i tržišno utemeljeniji modeli.

Sudjelovanje i mrežni efekti

Što je razlog velikog uspjeha Internet giganata koji su preživjeli dot.com eru? Veliki dio odgovora leži u tome da su uspjeli na kvalitetan način iskoristiti Web kako bi aktivirali i iskoristili mrežne efekte “kolektivne inteligencije”. To se prvenstveno odnosi na Yahoo, eBay i Amazon. Uzmimo primjer Amazona koji je u “eri 1.0″ napravio velike stvari upravo zbog shvaćanja važnosti korisničkog angažmana i doprinosa. Recenzije, ocjene, pozivnice, poticanje raznih oblika sudjelovanja i interakcije, a zatim i korištenje aktivnosti samih korisnika za dostavljanje boljih rezultata pretrage. “Most popular” šema kod spomenutog retailera zasnovana je ne samo na podacima o prodaji nego i na brojnim drugim faktorima koje Amazonovi insideri nazivaju “flow oko proizvoda”. Ebay je isto tako rastao kao rezultat aktivnosti samih korisnika, a uloga kompanije je u stvari omogućavanje konteksta u kojem se takva aktivnost događa. Najvažnija prednost eBaya je kritična masa ljudi, prodavatelja i kupaca koja svakome novom tko želi ući u igru u startu otežava stvari, odnosno čini ih praktički nemogućim.

“Folksonomy”, zajednice, suradnja

Upravo su to primjeri na koji se način stvarima treba pristupati. Danas se pojavljuju novi, inovativni modeli i kompanije koje daju novi smisao zajedničkom doprinosu i sudjelovanju korisnika u stvaranju nove vrijednosti i stvari se pokušavaju dići na veći level. Imamo primjerice del.icio.us i Flickr (kupljeni od Yahooa) i tzv. “folksonomy” koncept koji podrazumjeva kolaborativnu (suradničku) umjesto rigidne kategorizacije i korištenje tagova, slobodno odabranih ključnih riječi koje omogućavaju višestruke asocijacije i to po puno prirodnijim obrascima koje koristi i sam mozak. Cijela ta tagging-sharing-participating priča jako je važna u svemu što ima veze sa Webom 2.0.

Naravno, kad se govori o aktivnoj “kolektivnoj inteligenciji” ovog tipa, ne može se proći bez Wikipedije, free online enciklopedije koju Eric Raymond naziva “radikalnim eksperimentom povjerenja”, gdje svaki korisnik može dodavati sadržaj i editirati unose. Treba svakako spomenuti i brojne open source zajednice koje se temelje na otvorenosti i zajedničkoj suradnji, npr. sourceforge.net koji izlistava preko 100 000 open source software projekata i svatko može dodati svoj projekt, downloadati druge, slobodno koristiti kod itd.
Nadalje, imamo brojne druge online zajednice okupljene oko različitih interesa, imamo primjer jednog MySpacea koji praktički bez iakvkih ulaganja u marketing danas ima preko 50 milijuna registriranih korisnika itd.

Blogosfera u odnosu na tradicionalne modele

Tu su naravno i nezaobilazni blogovi koji su podigli komunikaciju na Webu na jedan potpuno drugačiji nivo. Blogovi su prvenstveno zaslužni za lakše povezivanje između ljudi sličnih interesa, svjetonazora itd. Blogeri referiraju jedni na druge, međusobno se čitaju, linkaju, pa i djeluju. S tehničke strane, funkcionalnost RSS-a, permalinkova, trackbackova itd. potpomogli su stvar i sve je to skupa pojačalo važnost blogova… Ne samo da ljudi mogu putem subscriptiona međusobno pratiti siteove u realnom vremenu, nego se vidi tko je na nas linkao, citirao, putem komentara se dobiva instant feedback na tekstove itd., dvosmjerna komunikacija u svakom pogledu… I dok neki mainstream mediji gledaju na pojedinačne blogove kao na konkurenciju, konkurencija im je u stvari cjelokupna blogosfera jer tu nije riječ o natjecanju između sajtova, nego između potpuno različitih modela. Dan Gillmor naziva taj fenomen “mi, medij”, a stvar se odnosi na nekadašnju publiku koja je sada medijski aktivna i odlučuje o tome što je važno.
Novi Web prisiljava tradicionalne medijske kompanije da mjenjaju svoje poslovne modele. Tradicionalni igrači na ovim tržištima u prošlosti su svoje poslovne modele gradili isključivo na snazi kombinacije branda i sadržaja ponašajući se kao “ograđeni vrtovi”, a danas se stvari moraju raditi drugačije, korisnički alati bazirani na Web 2.0 tehnologiji koriste se kako bi se privukle zajednice koje zatim viralnim efektom stvaraju tržište.

Kraj prvog dijela. To be continued…

Tomislav Kovač (futuria.hr)

Krešo je dobro primijetio da Google ne voli dupli content pa smo prebrisali sve sa web20hr.com i nastavili na www.webdva.com. Javio se Dragan Varagić, prihvatio poziv da se uključi, napisao lijepi tekst o pokretu za PC Magazine SCG i mailom mi predložio da se ukratko i predstavimo na Etrgovini. Zanimljivo, tamo će nas biti nekoliko; Marko (biznisblog.com), Dejan, naravno Dragan i fist+ja (tamo ćemo prezentirati MojBlog.co.yu). Zajednica polako raste, kolege naglašavaju regionalnu suradnju – što je zaista bitno budući da svi projekti koji se generiraju unutar okvira regije zaista imaju publiku od otprilike 20 milijuna govornika (- oni koji nemaju WEB, - oni koji nemaju računalo:) . Nakon što sam prije nekoliko dana predložio Marku da kaže Eklektiku da bi on mogao složiti neki layout; on je već tu! Zapravo me sve više fascinira ovaj pokret; obično se ispijaju kave, ugovaraju sastanci, pišu business planovi, strategije, zivka se telefonom… A ovo… Ovo nekako nastaje samo od sebe.

BlueMotion

Mislim da je stvar sa nazivom i novim domenom dogovorena, nastavljamo sa diskusijom oko dizajn interfejsa. Neko moje viđenje jeste da bilo dobro da se ovaj sajt sastoji iz tri sekcije:

1. Blog – koji upravo čitate i koji odlično funkcioniše. Baš mi se sviđa ovaj koncept koji malo podsjeća na forume, urednici kače teme o kojima se diskutuje i čitav razvoj je potpuno otvoren za javnost i podložan komentarima, i samim tim unapređenjima. Dragan mi je javio da je on već krenuo da radi novi layout za blog što je odlična stvar.

2. RSS Feed grida – preciznije nešto kao na web20workgroup.com, odnosno mjesto gdje se kolektivno vidi određeni poslednjih tekstova sa svih blogova koji su dio ove radne grupe. S tim što se tamo kod njih meni sviđa jedino logo, za ostalo: ideja je dobra, ali je sa Usability aspeka loše realizovana. U našem slučaju, ja bih na sebe preuzeo zadatak da pripomognem oko Informacione arhitekture i Usability detalja za taj segment, koliko uspijem da se izorganizujem sa mojim vremenom i obavezama.

3. About sekcija – ono o čemu je Martin pisao, objašnjenje vizije i misije projekta, kao i osnovne informacije za press.

Uz ovo navedeno, sa aspekta sajta ostaje da se kreira vizuelni identitet, gdje pozivamo kvalitetne logo 2.0 dizajnere da uzmu svoje učešće.

Marko

Regionalni 2.0 community se vrlo brzo uzburkao, na prvi spomen grupiranja, Futuria, Borja i ja smo počeli mail prepisku i odmah krenuli u „posao“ kako ne bismo doživjeli burnout efekt.. Napravili smo, uvjetno rečeno, grešku ishitreno registrirajući domenu koja bi nas potencijalno mogla usporiti. Noćna sesija iznjedrila je više prijedloga od kojih smo usluglasili da je najbolji www.webdva.com. Slobodno iznesite ostale prijedloge u komentarima, da to brzo raspravimo i krenemo dalje. Čeka nas i stvaranje laganog vizualnog identiteta (dizajneri 2.0, javite se!) i business gledano:) pisanje jasne misije i vizije ovog projekta. Čak i ako ostane na samom kafenisanju, mislim da bi trebali jasno odrediti što od ovoga želimo.

Blue

Obzirom da smo svi ponešto već pisali o 2.0 temi, kako je Marko rekao, ne bi bilo loše izdvojiti par tekstova s naših mothership lokacija, pa upravo to i činim!

Web 2.0 part I
Pregled kratkih vijesti povezanih s temom, preko novih novih projekata do različitih interpretacija pojma te budućnosti samog weba 2.0

Web 2.0 part II
Nastavak gore spomenute priče

Iako ih ima još nešto malo, mislim da je za početak ovo i više nego dovoljno za kratko upoznavanje sa zbivanjima na web 2.0 sceni u proteklih pola godina.

borja

Pozdrav za ekipu, pridružujem se prvim tekstovima na ovom koloborativnom blogu, koji će nadam se uspostaviti i ojačati regionalnu saradnju u Web 2.0 okvirima. Ja sam Marko Bijelić, uređujem sajt Biznisblog, a ovdje ću između ostalog jednim dijelom prenositi i određena Web 2.0 iskustva i dešavanja iz SCG i BiH.

Naslov ovog teksta sam, prepoznajete već sami, maznuo od 37signals, a prvenstveno se tiče nevjerovatne brzine kojom je inicijativa sa nekoliko blogova transformisana u ovaj sajt. Čini mi se da je čitava stvar urađena u manje od 48h, dakle Getting Real u svom kristalnom obliku. Mislim da bi bilo dobro da ljudi koji su okupljeni oko ovog bloga u narednim tekstovima postave linkove prema značajnijim tekstovima o 2.0 koje su objavili na svojim sajtovima ili kompilacijama tekstova, odnosno linkove Web 2.0 kategorijama u okviru vlastitih blogova. Takođe, ne bi bilo loše i da se stavi i neka druga tema za WordPress, naravno prije nego što se uradi namjenski interfejs dizajn za ovaj blog, jer je ova default tema više na svakom koraku

Povodom mog prvog javljanja ovdje i jedna tema za razmišljanje i diskusiju: spominjanje Web 2.0 koncepta u u tradicionalnim medijima, kao i u poslovnim i marketing krugovima. S tim što bih tu napravio odmak od buzza koji se širi oko blogova, odnosno više bih se fokusirao na isključivo Web 2.0 kao koncept. Uz naznaku da bih tu ipak uključio poslovne blogove, odnosno da kažem profesionalnije blogove, koji se sa svojim sadržajem i ozbiljnošću drastično razlikuju od tipičnih Web dnevnika. Sjećate li se stava Olega Maštruka o korporativnim blogovima u njegovoj kolumni iz magazina Mrež@?

Marko

Evo da se i ja priključim skromnim unosom. Skupilo se nas nekoliko koji nešto pričamo/radimo/ulažemo/nadamo se u 2.0. DvaNula za mene osobno ne predstavlja samo web koncept. To je i određena filozofija. Način razmišljanja. Da je Marks imao web vjerojatno bi bio 2.0:). Šalim se, nećemo o politici. Na ovom prostoru pokušat ćemo objediniti sva svojstva DvaNula weba, vidjeti koji su potencijalni koncepti spremni za modifikaciju prema našem tržištu, ojačati regionalnu suradnju i oformiti zajednicu koja može generirati uspješne projekte. Čeka nas neka mini organizacija (nešto volim tu riječ mini, nadam se da je nisam pokupio od djevojke:)), rad na vizualnom identitetu web20hr-a i popis daljnjih koraka. Kratko od mene; uskoro ćemo znati više, a nadam se i ozbiljnije krenuti.

Martin

U tek nekoliko dana, iz male rasprave o webu 2.0, nastala je isto tako mala regionalna zajednica blogera koji pišu ili prate 2.0 svijet. Ideja je imati kolektivni blog, centralnu lokaciju na kojoj će se razmijenjivati 2.0 related informacije, odnosno educirati korisnici. U svijetu web 2.0 je još uvijek, barem što se poslovnih modela tiče, nedefiniran, a kod nas se još ne nazire, iako ima projekata koji se kao takvi mogu okarakterizirati. Hype oko teme, koji je zahvatio i sve nas, sličan je onome iz kasnih devedesetih kada malo tko nije želio biti dio dotcom svijeta. No, balončić se raspukao, pa su investitori poučeni iskustvom, znatno oprezniji kada je ulaganje u nove Internet projekte u pitanju, a niz je 2.0 pitanja na koja tek trebamo dobiti odgovor. Kao i obično, dobar je uvod u temu dao glavni urednik Wireda Chris Anderson, napisavši kako je je razlika onog i ovog Internet booma u tome što je za startup kompanije potrebno znatno manje novaca. Joe Kraus, jedan od osnivača Excitea, u svoju novu kompaniju, uložio je tek sto tisuća dolara, manje od 5 posto Exciteovog kapitala u devedesetima. Cijene hardvera su pale, broadband imaju gotovo svim, gomila odličnog softvera je besplatna, pa su i svi preduvjeti za realizaciju kakve 2.0 ideje i više nego povoljni. Takav rasplet dovodi do novog Internet booma, u kojem se 2.0 kompanije pojavljuju svakodnevno.

Na ovom kolektivnom blogu, pokušati ćemo ipak držati ritam sa svjetskim zbivanjima, pokriti temu sa svih aspekata, te više manje redovito pisati o 2.0 ideji. A svi koji se istom bave, mogu dakako pridonijeti, pa očekujemo da se na ovoj adresi povedu i argumentirane rasprave i donesu zaključci (kako službeno sve to zvuči:). borja